Kada i kako si počeo profesionalno voziti bicikl?

Prije 4 godine počeo sam se profesionalno baviti biciklizmom i od tada sam aktivni član Biciklističkog kluba Mura avantura. Najprije sam sa 4 godine počeo voziti motocross sa tatom i išao na utrke, ali nije bilo vremena za to, pa smo prestali. No kad sam imao 7 godina, dobio sam od mame prvi bicikl koji je bio rozni – kaže Timotej uz smješak. Tim biciklom sam vozio jednu sezonu.

Što te je privuklo baš za taj sport?

Kao što sam i prije rekao, kao mali sam počeo sa motocrossom, zatim dobio bicikl, i rodila se ljubav.

Kako izgleda tvoj normalan radni/školski dan?

Ujutro se probudim u 6 sati, tada napravim što nisam stigao prethodnog dana za školu ili se malo opuštam za računalom. U školi sam do 14 sati. Zatim kad dođem kući idem na trening koji počinje u 15 sati, a traje do pola 7, 7. Tad dođem kući i slijedi odmor i spavanje. Trening imam svaki dan. Tako da mi dan izgleda poprilično ispunjeno.

A trening? Što radite na treninzima?

Svaki dan je trening drugačiji. Ponedjeljkom imamo lagani trening, kao odmor od utrka. Utorkom i četvrtkom su treninzi najteži i najžešći. Tada vozimo bicikl od Sv. Urbana do Macinca 4 puta i to u najtežoj brzini. U srijedu radimo na usponima, dok petkom imamo laganu vožnju i skokove.

Na koliko si utrka do sad sudjelovao?

Do sad sam sudjelovao na oko 100 utrka. Svaki vikend odlazim na jednu ili dvije utrke. Sudjelovao sam na utrkama Europskog prvenstva, Državnog prvenstva, Europskog kupa i mnogim drugim.

Možeš li izdvojiti najdražu utrku?

Najdraža mi je bila u Grazu na Europskom prvenstvu, 19.- 24.8.2014. godine, iz razloga što je bilo Europsko prvenstvo i okupili su se svi vrsni biciklisti Europe te je trajalo 5 dana. Također mi je i ta utrka bila najteža, odnosno bio mi je najteži četvrti dan kad smo morali prijeći 30 kilometara, a od toga je bilo samo 5 kilometara ravnice, a ostalo usponi. Ti usponi su bili najteži u jednom dijelu od 6 kilometara.

Postoji li neka zanimljivost ili avantura sa utrke?

Prilikom državnog prvenstva u Crikvenici, počevši s utrkom, za nama je počela trčati divlja svinja. J tako da je ovo sigurno jedna od smiješnih zanimljivosti koje sam doživio.

Znamo da si stalni dobitnik medalja i pehara. Reci nam nešto o tome!

Vlasnik sam 48 medalja i 17 pehara.Od toga imam 35 zlatnih medalja, 1 brončanu, a ostalo sreberne. Te 14 zlatnih pehara i 3 sreberne. Na svakoj utrci dajem sve od sebe i maksimalno se trudim i tako sam došao do ovog broja medalja i pehara.

Možeš li nam još što reći o biciklizmu, utrkama, biciklu..?

Mogu spomenuti da mi je najdalje utrka bila u Češkoj, ali sam prošao još dosta i ostalih zemlja Europe. Najduža utrka je bila oko 85 kilometara.Bicikl je potrebno mijenjati svake dvije sezone, jer je to ipak potrošna roba. Osobito kad je riječ o tolikim treninzima i utrkama.

 Nikad nisam požalio što se bavim ovim sportom, iako je izuzetno naporno. Svima bih toplo preporučio neka se bave sportom, neka voze bicikl jer dobro je za život, bez obzira na popratne stvari i muke koje treba proći.